Uveče, 23. februara 1894. godine, probuđen glasnom muzikom trija, koji je koncertirao u glavnoj prostoriji, u dječjoj sobi plače četvorogodišnji dječačić, budući nobelovac. Čuvši ga u pauzi između dva odsvirana stava, njegova majka, Rozalija, hitro ustaje od klavira, utrčava kod sinčića i iznosi ga na rukama. Dijete, među ostalim prisutnim, uglednim gostima vidi i jednog gosta, koji se zove Lav Tolstoj, i tu scenu potom upamti za cio život.
Tako se desio bizarni susret Tolstoja, koji nije dobio Nobelovu nagradu zbog zakulisnih radnji na najvišem nivou, i djeteta, koje će je nakon više od šest decenija, tačnije, 1958. godine, dobiti.
Boris Pasternak nije bio u prilici da ponese krst porijekla sirotinjske porodice poput nekih pisaca; nije mu bilo suđeno da bude samouk poput Lomonosova, Gorkog, Šolohova i drugih ruskih velikana. Njegovo porijeklo naprosto ga je nukalo da postane stvaralac. Rođen je u Moskvi, u umjetničkoj familiji; otac mu je bio poznati slikar, koji je portretisao i svog prijatelja, Lava Tolstoja, a stan je imao upravo u zgradi Likovne akademije, gdje je i predavao. Majka je bila pijanistkinja. Dom Pasternakovih bio je mjesto okupljanja intelektualne moskovske elite. No, sin nije preuzeo ni kičicu od oca, ni note od majke (ali će i jedan i drugi naslijeđeni talenat transponovati u svoju poeziju i prozu), mada je u ranoj mladosti tokom čitavih sedam godina prolazio kroz period zanesenosti muzikom, kad je njegov muzički bog bio kompozitor Skrjabin, kod kojeg je dolazio da pokaže svoje prve kompozicije. I upravo tokom takvog jednog susreta, iako uz pohvale svog uzora, mladi Pasternak presijeca započetu muzičku priču digavši ruke od nota, i zatim se okreće peru.
A za pisanje ga je sačuvala i životna nezgoda, pad s konja 1902. godine, pa je, ispostavilo se, i u korist literature, redovno zaobilažen od regrutnih komisija u burnom ruskom periodu stalnih regrutacija s početka 20. vijeka.
Već sa nešto više od petnaest godina, u svom ubrzanom sazrijevanju i uz kritički odnos prema svojim prvim literarnim ogledanjima, Pasternak se usmjerava ka poeziji, a mjesto na tronu, umjesto muzičkog, kod njega zauzima pjesnički mu uzor, Aleksandar Aleksandrovič Blok. Sa njime će se i upoznati nakon više od jedne decenije, pred kraj Blokovog života, koji umire 1921. godine. Porodični odgoj omogućio je mladom Pasternaku da se rano otpočne baviti i prevodima, čime se direktno upoznao s modernim književnim tokovima na Zapadu, nadahnjujući se Hamsunom, posebno Rilkeom, i to nakon porodičnog putovanja u Berlin 1906. godine.
Boris Leonidovič Pasternak (1890–1960) prvo se javio zbirkom „Blizanac u oblacima“ (1914), zatim „Preko barijera“ (1917), a iste godine piše i knjigu pjesama „Brat moj, život“, publikovanu tek 1922. koja ga legitimiše u ruskoj poeziji, i to na nasljeđu ruskog simbolizma i avangarde, marburške filozofske škole i poezije Rilkea. „Teme i varijacije“ objavljuje 1923. Iako je stihovno nezainteresovan za ruska previranja, poezija mu odslikava i društvene potrese. Iz iste godine datira i „Visoka bolest“, a slijedi „Poručnik Šmit“ (1926). „Devetsto petu“ piše 1927. a roman u stihu, „Spektorski“, 1933. godine, u duhu odnosa intelektualca prema revoluciji, gdje se prepoznaju i zameci lika doktora Živaga. Poezija Pasternaka, i zbirka priča „Djetinjstvo Ljuversove“ (1925), kao i autobiografska „Zaštitna povelja“ (1931), kako je s pravom uočeno u kritici, takođe čine svojevrstan uvod u nastajanje romana „Doktor Živago“.
Zbirka pjesama „Drugo rođenje“ (1932) pokazuje anahronost njegovog pjevanja u odnosu na postojeće normative, uz apostrofiranje motiva ljubavne i socijalne poezije, i uz filozofsku potku. U kasnijoj fazi stvaralaštva Pasternak ostaje na liniji pjesnika, koji daje odgovore epohi ne pokoravajući joj se, i to zbirkama „U ranim vozovima“ (1943) i „Zemaljski prostor“ (1945). „Pjesme iz romana“ štampane su u okviru „Doktora Živaga“, a posthumno mu je objavljen ciklus pjesama „Kad se razvedri/Kad se razbjesni oluja“ (1961. i 1965). Poeziju razvija u znaku simbolizma i futurizma u ruskoj verziji.
Piše:
PROF. DR DRAGAN KOPRIVICA
(Nastaviće se)